Nakon 4 godine od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju donesen je novi zakonodavni okvir kojim je započela izrada Nacionalne razvojne strategije.

Po uzoru na Strategiju Europe 2030. fokus je na srednjoročnom i dugoročnom održivom razvoju. Međutim, došli smo do kraja 2020.godine i Strategije još nema. Jedan od glavnih razloga donošenja Nacionalne razvojne strategije bio je problem definiranja prioriteta u pregovorima Hrvatske sa Europskom Komisijom.
Nadalje, iz toga proizlazi problem da Hrvatska zapravo još nije odredila koja su prioritetna područja za ulaganje i zbog toga od 2014.godine Hrvatska ne iskorištava sredstva iz fondova Europske unije. To je jedan veliki začarani krug koji usporava Hrvatsku u nekoliko segmenata. Jedan od tih segmenata je i strateško planiranje na regionalnoj i lokalnoj razini.

Općine i gradovi ne mogu donijeti adekvatne i transparentne strategije jer svoje strategije trebaju uskladiti sa strategijama na razini županija, dok županije svoje strategije ne donose jer one moraju biti usklađene sa Nacionalnom razvojnom strategijom koja je još uvijek u fazi izrade, a bliži se krajnji rok.

Hrvatska od svoje neovisnosti vuče problem koordinacije strateškog planiranja na županijskoj i lokalnoj razini koja je bila slaba ili gotovo nikakva. I upravo je Nacionalna razvojna strategija trebala riješiti navedeni problem, s obzirom na to da iz nje proizlaze srednjoročni planovi na nacionalnoj i županijskoj razini, a iz toga provedbeni dokumenti te kratkoročni programi. Međutim, izrada Nacionalne razvojne strategije trenutno stoji.

Ono što je potrebno za napredak i razvoj gradova i općina su svakako strategije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Strategija je vrlo važan dokument koji određuje smjernice i prioritete, zadaje ciljeve i moguća rješenja za budućnost. Trebamo iskoristiti sve benefite koje nam daje Europska unija i iskoristiti ih u razvoju Hrvatske kroz strateško planiranje, a u tome će nam Nacionalna razvojna strategija pomoći.