U izvješćima Državnog ureda za reviziju koja se odnose na obavljene revizije u institucijama javnog sektora može se pročitati sljedeće: nabavljena oprema ili izgrađeni objekt ne koristi se ili se djelomično koristi, veliki broj nerealiziranih ugovora, plaćanje komunalija za imovinu koja se ne koristi, visoki troškovi izvanrednog održavanja, subvencioniraju se korisnici koji na to nemaju pravo, stvorene su obaveze koje nije moguće podmiriti u financijskoj godini na koju se odnose, slabo izvršenje projekata financiranih iz EU fondova, plaćena je izrada strateških dokumenata koji se na kraju djelomično realiziraju.

U navedenim primjerima najčešće su zakazali ili nisu uspostavljeni cjeloviti sustavi unutarnjih kontrola.

Posljedice neučinkovitog i nedjelotvornog funkcioniranja sustava unutarnjih kontrola su nezakonitost i neučinkovitost u potrošnji financijskih sredstava, ali i nespremnost institucije za korištenje sredstava iz fondova EU.

Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru uređuje sustav unutarnjih kontrola i obvezuje institucije u javnom sektoru na razvoj učinkovitog sustava unutarnjih kontrola.


Sustav unutarnjih kontrola je skup načela, metoda i postupaka unutarnjih kontrola koji je uspostavila odgovorna osoba institucije u svrhu uspješnog upravljanja i ostvarenja ciljeva.


Ako jedna institucija primjerice, subvencionira određenu grupu korisnika radi postizanja određenog cilja, treba ugraditi niz kontrolnih mehanizama kako bi izbjegla moguće rizike da će ta sredstva dobiti korisnik koji na to nema pravo odnosno da će se ta sredstva koristiti nenamjenski.

To su primjerice, jasno definirani uvjeti/kriteriji za dodjelu sredstava, kontrola ispunjavanja uvjeta/kriterija, kontrola cjelovitosti dokumentacije, u ugovoru s korisnikom sredstava definirani su rokovi izvještavanja i sadržaj izvješća, a u slučaju nenamjenskog korištenja i povrat sredstava/uskrata, osposobljeni službenici provode kontrole na licu mjesta, analiziraju se učinci provedenih mjera subvencioniranja za određeno vremensko razdoblje i dr.).

Skup svih navedenih kontrolnih mehanizama u ovom primjeru čini jedan cjeloviti sustav unutarnjih kontrola.

Sustavi unutarnjih kontrola su u funkciji osiguranja pravilnog, zakonitog, ekonomičnog, učinkovitog i djelotvornog upravljanja proračunskim sredstvima. Obuhvaćaju sve poslovne procese koji vode k ostvarenju poslovnih ciljeva, a posebno one vezane uz prihode/primitke, rashode/izdatke, natječajne procedure i ugovaranje te imovinu i obaveze.

Sustavi unutarnjih kontrola također su u funkciji osiguranja usklađenosti poslovanja sa zakonima i drugim propisima, planovima, programima i postupcima, zaštite sredstava od gubitaka uzrokovanih lošim upravljanjem, neopravdanim trošenjem i korištenjem, jačanja odgovornosti za uspješno ostvarenje poslovnih ciljeva te osiguranja pouzdanosti i sveobuhvatnosti financijskih i drugih izvještaja.